Želeći iskoristiti odlična iskustva dobivena globalnom upotrebom GS1 crtičnih kodova i nove mogućnosti RFID-a, formiran je EPCglobal kao joint venture između tvoraca GS1 organizacije (EAN International i Uniform Code Council (UCC). To je neprofitna organizacija ustanovljena s ciljem formiranja i podrške novog sustava elektroničkog označavanja proizvoda - Electronic Product Code (EPC). Radi se o globalnom standardu za trenutačnu, automatsku i preciznu identifikaciju proizvoda u opskrbnom lancu bilo koje tvrtke, u bilo kojoj industrijskoj grani, bilo gdje u svijetu. Razvoj EPCglobal mreže vodili su Auto-ID Center, akademski razvojni centar na čijem je čelu Massachusetts Institute of Technology (M.I.T.), i još pet vodećih istraživačkih univerziteta širom svijeta (The University of Adelaide Australia, Keio University, Fudan University, University of Cambridge, University St. Gallen). Projekt se financirao novcem najvećih svjetskih poduzeća, kao što su WAL-MART, Gillette, Tesco, P&G, Ahold, METRO Group, Carefour, Johnson&Johnson, Deloitte i mnogi drugi.
U osnovi sustava su RFID tagovi. No, za razliku od dosadašnjeg korištenja, gdje su proizvođači RFID rješenja definirali svaki svoj standard, uveden je EPC sustav šifriranja. Definirane su 64-bitna i 96-bitna varijanta. Kao primjer opisujemo 96-bitnu varijantu:
Brojčane strukture GTIN-a i SSCC-a samo su podskupovi EPC-a i jednostavno se mogu umetnuti u definiranu EPC strukturu. EPC Manager Number odgovarao bi dosadašnjem pojmu prefiksa tvrtke, dok bi Object Class Number odgovarao šifri proizvoda, koju je do sada određivala tvrtka kojoj je dodijeljen prefiks. Uveden je pojam Serial Number, pa se mogu međusobno razlikovati i proizvodi istog tipa, što do sada nije bilo moguće na standardni način. Upravo je taj podatak nužan za preciznu implementaciju sustava sljedivosti (traceability).
Zašto se u tagove odmah ne upisuje kompletna informacija o proizvodu, da se dobije neka vrsta prijenosne baze podataka? Odgovor je cijena. Ona bi u prvoj fazi morala biti manja od 5 centi za tag (to se odnosi na Klasu 0 i Klasu 1 tagova). To bi bilo prihvatljivo za transportna pakiranja, a kasnije bi morala biti još niža, kako bi se moglo koristiti tagove i na pojedinačnim pakiranjima. Budući da je cijena tagova direktno povezana s njihovim memorijskim kapacitetom i mogućnostima (samo čitanje, čitanje i pisanje, aktivni, pasivni), tagovi su svrstani u klase:
Integriranje GTIN-a, GS1-128 i SSCC-a u EPC omogućuje koegzistenciju crtičnog koda i EPC-a u prijelaznom razdoblju.
EPC oznake (RFID tagovi) su nosioci informacije (podataka), odnosno identifikacijskih brojeva programiranih u memoriju.
EPC sustav šifriranja (EPC - kod, brojčana šifra) upisan u tagu, jedinstveni je globalni identifikacijski broj koji služi kao ključ (pointer-pokazivač) za dohvat podataka o proizvodu.
RFID (radiofrekvencijski čitači) su uređaji za sakupljanje podataka; pomični ili fiksni, priključeni na Savant ili mrežu.
Software za međusloj - budući da RFID čitači stalno komuniciraju s tagovima, ovaj sloj se brine da ne dođe do zagušenja ostalih elemenata sustava. On propušta samo informacije koje govore o promjeni stanja.
ONS (Object Naming Service) distribuirani je resurs koji zna gdje se nalaze podaci o EPC (slično kao DNS).
PML (Physical Markup Language) kao i XML, sa XQL query strukturom, omogućuje pitanja i odgovore koji se tiču EPC-a, razvojne metodologije za PML pristup, kontrolu pristupa, autorizaciju i autentikaciju. EPC - IS EPC Information Service, poznat i kao PML Server, sadrži sve podatke vezane za EPC (static, instance-level and temporal).
Zašto je razvijen ovako kompleksni sustav? Naime, dosadašnji sustav identifikacije primjenom GTIN-a u simbologiji crtičnog koda bazirao se na dohvatu podataka o proizvodu isključivo iz lokalne baze podataka. Često se događalo da je svaki subjekt u opskrbnom lancu održavao vlastitu bazu u kojoj podaci vezani uz određeni GTIN nisu bili uvijek identični podacima ostalih subjekata. U razvijenim zapadnim zemljama proizvođači i trgovci pokušali su riješiti problem, organizirajući podatke u nacionalne elektroničke kataloge. Međutim, ni to rješenje nije bilo savršeno jer katalozi nisu bili međusobno interoperabilni. EPCglobal Network s blokovima ONS i PML daje solidnu infrastrukturu za formiranje međunarodno standardiziranog i interoperabilnog kataloga proizvoda usluga i lokacija.
Tagovi, EPC kodovi sadržani u tagovima, čitači i Savant elementi su sustava vezani za identifikaciju, dok se ONS i PML brinu za dohvat podataka iz lokalne baze ili u slučaju da tamo ne nađu tražene podatke, preusmjeravaju upit prema serverima i bazama podataka koje sadrže tražene podatke.
Svaki proizvod označen je tagom. Označena su pojedinačna pakiranja, skupna pakiranja i transportne (logističke) jedinice (palete, kontejneri). Čitači se nalaze na svim ključnim mjestima opskrbnog lanca; na primjer, na kraju proizvodne linije proizvod dobiva tag i započinje svoj život. Prvo očitanje obavlja se prilikom izlaska proizvoda s proizvodne linije i stavljanja u skladište. Za razliku od crtičnog koda, može se u jednom prolazu očitati cijela paleta odjedanput. To doslovce znači da će svi proizvodi na paleti, uključujući svaki pojedinačno i sva skupna pakiranja te paleta biti očitani fizičkim prolaskom palete kroz aktivno područje antene čitača. Antene se, osim na ulazu i izlazu iz skladišta, mogu postaviti i na police npr. visokoregalnog skladišta. Time će se konstantno dobivati podaci o proizvodima i njihovoj trenutačnoj poziciji u skladištu. Kako ne bi došlo do informatičkog zagušenja sustava zbog velike količine informacija koje dostavljaju čitači, predviđen je srednji sloj (tzv. middleware) koji propušta samo informacije koje govore o promjenama stanja u sustavu.
Informacije koje su prikupili čitači i međusloj samo su šifre, tj. ključevi za dohvat podataka o proizvodima, uslugama i lokacijama na koje se odnose. Da bi se znalo o kojim se informacijama radi, potrebno ih je dohvatiti iz informatičkog sustava koji je velika informatička mreža. ONS (Object Naming Service) omogućuje globalni servis za translaciju EPC-a u jedan ili više internetskih URL-ova, gdje se mogu pronaći dodatne informacije o objektu. Time dolazimo do pojma EPC Information Services. Radi se o servisima koji omogućuju da podaci budu dostupni u XML formatu (PML) za ostale servise, kao što su očitavanje tagova, podaci o tvrtki, proizvodu. Naime, struktura podataka, prikupljanje i organizacija uključuju i atribute o proizvodu. Radi se o statičkim podacima (Static Data Store) koji opisuju zajedničke podatke o fizičkim atributima proizvoda, npr. duljina, širina, visina... te dinamičkim podacima (Instance Data Store), npr. serijski broj... Uključeni su i podaci koji opisuju zajedničke podatke o kretanju proizvoda kroz opskrbni lanac (History Data Store), npr. SSCC. U sustav je uključena i autentikacija/autorizacija koja uspostavlja sigurnost za korisnike unutar EPCglobal mreže. Omogućuje da vlasnik kontrolira pristup podacima. Interface/sučelje definira protokol za transfer podataka iz EPC Middleware prema EPC IS.
Tako strukturirani sustav omogućuje identične postupke u distributivnom skladištu, priručnom skladištu trgovine, na prodajnoj polici te na mjestu prodaje. Što to znači u praksi? Kad roba napušta skladište proizvođača, očitavanjem tagova bilježi se koja se roba isporučuje, količina, serijski brojevi ili batch brojevi, datum i vrijeme otpreme, vrata otpreme, prijevoznik... Pri tome palete mogu biti i mješovite, što se u praksi često događa. Prilikom ulaska i izlaska robe u distributivnom skladištu ponavljaju se isti postupci. Robu nije potrebno raspakirati da bi se prikupili logistički podaci jer čitači mogu očitavati i tagove koji nisu vidljivi zbog toga što ih skriva vanjski sloj ambalaže. Zanimljivo je zaprimanje robe u trgovini, što je bilo usko grlo. Naime, prolaskom palete kroz ulazna vrata skladišta trgovine, opremljena RFID čitačima, zaprimljena roba se trenutačno identificira, iz EPC IS-a se dohvaćaju podaci o zaprimljenoj robi te se može automatski izraditi prijemni list (kalkulacija). Čitači na prodajnim policama u trgovini bilježe svako uzimanje robe i u stanju su signalizirati osoblju trgovine da pojedini artikl nedostaje i policu treba dopuniti. Istovremeno se sustav brine i o naručivanju robe, ako je ponestaje i u priručnom skladištu. U slučaju recalla, odnosno povlačenja određenih serija (ili batcheva) robe zbog neispravnosti, sustav precizno informira trgovca o tome koje proizvode treba ukloniti i s kojih polica. Dosadašnja tehnologija ni približno nije mogla ispuniti tako složene zahtjeve. Na kraju kupac s kupljenom robom, bez obzira na njezinu količinu, prolazi kroz POS (blagajnu) bez vađenja pojedinih artikala iz kolica za kupnju. Čitav sadržaj kolica očitava se jednim očitavanjem. Ideal svakog kupca - odabrati robu i izaći iz trgovine postaje stvarnost. EPC tagovi mogu se u opisanom scenariju koristiti i za provjeru je li roba koja se iznosi iz trgovine plaćena ili ukradena, što je zasigurno interesantno trgovcima.
Priča o EPC-u nije iscrpljena. Naime, EPC tagovi mogu se iskoristiti i poslije prodaje. Ako se, primjerice, radi o prehrambenim artiklima, pojedini kućanski aparati poput hladnjaka i mikrovalne pećnice također mogu imati RFID EPC čitače. Spojeni na internet, mogu dati podatak o tome kako da pripremimo netom kupljenu hranu, ponuditi recept ili upozoriti o isteku roka trajanja neke namirnice u hladnjaku. Čak i ambalaža upotrijebljenog proizvoda može biti automatski sortirana za recikliranje, korištenjem informacije iz EPC taga.